Općenito o Crvenom jezeru

Oko 1 km podalje od grada, u sjeverozapadnom pravcu, nalazi se drogo imotsko jezero - Crveno. Ovo je ime dobilo po crvenkastim stijenama koje cine obod jezera. Okruglo je kao neki orijaski zdenac pa se cini da je umjetno. Obod mu je, kao i u Modroga, takodjer nagnut od sjevera prema jugu. Sjeverni ima nadmorsku visinu prema koti 522,9, juzni na 425,4 m. Najniza je tocka dna bila na koti 4,1 m. Prema tome, dno Crvenog jezera nalazi se samo oko 4 m nad razinom moraz3. Najveca je izmjerena dubina vode za nizeg vodostaja bila 250,5 m, a najveca izmjerena dubina ponikve, tj. razmak izmedju najvise tocke oboda i najnize tocke dna 518,8 m, dok je najmanja, tj. razmak izmedju najnize tocke oboda i najnize tocke dna 421,3 m. Duzi promjer otvora iznosi oko 300 m, kraci oko 200. Ta se razlika sve vise gubi sto se ide prema povrsini vode. Ovdje zauzima gotovo oblik, kruga. Postanak je ove jezerske ponikve vrlo svjez, pripada najnovijemu geoloskom periodu kojemu je i covjek mogao biti svjedokom. To odaje njegov otvor i stijene koje kao da su se jucer stropostale. Istina, ovo se jos uvijek dogadja.
Skoro svakodnevno opaza se rusenje kamenja, a najupadljivije za vrijeme potresa. Silna se prasina uslijed srusenih blokova kamenja izvijala iz Crvenog jezera nekoliko dana nakon potresa 1942. Promjer jezera na razini vode iznosi 200 m, a povrsina oko 30.000 m2. Povrsina izmjerena kod vodostaja 254,6 iznosila je oko 32.900 m2. Najvisoj koti jezerske razine na 274,5 m odgovara dubina jezera od 270,4 m, a najnizoj na razini od 252,8 m odgovara dubina jezera od 248,7 m. Prema tome, voda u jezeru oscilira 21,7 m. Najniza je razina jezera (252,8 m) 15 m ispod razine izvora Vrljike i ispod srednje razine Imotskog polja u njegovu sjeverozapadnom dijelu. Dubina Crvenog jezera (suha i vodena skupa), mjerena od sjevernog ruba oboda do dna vode, iznosi 518,8 m. Prema tome moze se zamisliti kakav dojam izaziva u posjetitelja ta silna provalija, najdublja u nasoj zemlji. Voda iz Crvenog jezera podzemno otjece vjerojatno u vise pravaca. M. Gavazzi je tvrdio da je opazio njezino kretanje u pravcu juga. Drugi ispitivaci to nisu mogli ustanoviti. On je tako, mozda, zakljucivao po izvorima Jezerini i Jazvi u Glavini za koje se, kako je vec spomenuto, drzi (Roglic, Petrik) da su odvirak Crvenog jezera.
Ova su dva jezera za turiste najprivlacnije tocke. Kad se govori o imotskim jezerima, misli se samo na Modro i Crveno, jer su ostala jezera Imotskog polja i njegova oboda velikim dijelom nepoznata i domacima. Do njih rijetko tko dospije jer ih ne spaja nikakav put. Ona su potpuno zabacena i odijeljena. Ostri krs nareze noge onom tko ih zeli vidjeti i uzivati u njihovim primamljivim ljepotama. Danas je nesto vise ucinjeno i u tom pravcu: probijen je put iz Prolosca prema Lokvicicima iznad Blata.
Uz svako jezero povezan je neki davni dogadjaj, ispletena neka tajanstvena prica puna jezovitosti i cuda; najvise uz Crveno kao najstrasnije i najtajanstvenije. Provalije Modroga i Crvenog jezera nastale su urusavanjem unutarnjih pecina nad samim podzemnim vodenim pukotinama (kanalima). U tome su se slozili mnogi geografi. O tome ovdje samo ukratko.
Na postanak krskih jezera i ponikava, a nasih imotskih napose, djelovalo je vise utjecaja, i to: unutarnja vertikalna korozija, duboke pukotine, potresna linija koja prolazi Imotskom krajinom i geoloska gradja naseg terena.
Unutarnja vertikalna korozija djelovala je osobito intezivno u antidiluvijskomu i diluvijskomu geoloskom razdoblju, kad su se razvile velike podzemne supljine raznolika oblika i velicine. To se vidi po mnogim krskim jamama, pecinama i ponorima kroz koje se gubi voda i mjestimicno izbija na povrsinu. Vrlo cesto voda koja ponire, nakon stanovita podzemnog toka, izbija mnogo nize od mjesta poniranja, dapace ponekad i pod morskom povrsinom (vrulje). To dokazuje veliku dubinu krsa (karstifikacije). Tako je s Crvenim jezerom dubina kojega se (270 odnosno 518 m) moze rastumaciti samo na ovaj nacin. Ova se korozija u geoloskoj proslosti vrsila pod utjecajem velikih kolicina tekuce vode koja je dolazila iz sirokog bosanskog podrucja.
Duboke pukotine u zemlji i spomenute ponikve prosirivale su se, kako je vec istaknuto, zbog kretanja velikih vodenih masa koje u diluviju, nakon otapanja leda, teku povrsinom zemlje i dolaze iz raznih dinarskih planina iz Bosne. Ove su vodene mase pomagale vertikalnoj koroziji i trajno su povecavale podzemne spilje i supljine koje su se kasnije, djelovanjem potresa i nabiranjem zemljine kore, srusile i oblikovale ponikve kao glavne pojave krsa.
Postanku je uvelike pomogla i potresna linija na kojoj se nalazi Imotska krajina, a koja je mnogo djelovala na prosirenje i stvaranje jezerskih udubina, lomeci i ruseci podzemne svodove. Podzemne su se udubine stvarale u dugim geoloskim razdobljima, a njihove su vanjske pojave (otvori), narocito u nekih, vrlo mlade. Bilo ih je i u nasem stoljecu.
U izgradnji ovih kraskih pojava mnogo je djelovala i geoloska gra8a naseg zemljista, cisto rudisni vapnenci i dolomit. Drugo geolosko doba trazilo je tu gradju i u njoj stvaralo podzemne udubine koje su se, nakon uzajamnog djelovanja ovih sila, pokazale na povrsini zemlje u obliku cudnih jezerskih ponikava. Takvo je npr. Crveno jezero oblik kojega predstavlja jedinstvenu, cudnu pojavu prirode. Crveno jezero zapravo ima dvostruki postanak. Sastavljeno je od dviju ponikava razlicite starosti: jedne starije, dio koje je sacuvan samo u istocnom dijelu jezera, i mlade, nove, samog jezera, na zapadu.
Slicno su postale i brojne suhe ponikve oko Imotskoga i oko Blata, kao sto su DJardin, Jezerac, Solun, Jelavica dolac, Suho jezero i Bilo jezero. I one su negda bile ispunjene vodom, a sada su potpuno zasute i osusene. Neka su jezera na putu isusenja: takvo je Modro i Prolosko jezero. Za prvo je dokaz njegovo sve cesce presusivanje i sve vece zatrpavanje. Crveno je, naprotiv, tek u pocetku zatrpavanja.

Iz knjige: Ante Ujević, Imotska krajina (Drugo prošireno izdanje), Matica hrvatska, Imotski, 1991. str. 21 - 25