Imotski.net

Čak 77 posto crpilišta vode u kršu onečišćeno

voda-krsVoda je kemijski spoj dvaju atoma vodika i jednog atoma kisika. Taj osnovni opis naći ćete baš u svim objašnjenjima, no uz to najčešće ide i napomena kako je postojanje vode osnovni preduvjet života na našem planetu.
Međunarodni dan rijeka i voda prilika je da se bar jednom godišnje podsjetimo na golemi značaj vode i njezinu nemjerljivu vrijednost.
Zbog nedostatka zdrave pitke vode umire širom svijeta u strašnim mukama svakoga dana oko 3800 djece. Iz naše perspektive to je samo još jedan virtualni podatak koji ćemo s nelagodom rado zaboraviti. Mi vode imamo u izobilju, a dok bude struje i veliki će gradovi svojim stanovnicima osiguravati goleme količine te dragocjene tekućine. Hoće li i nas zahvatiti nestašica u kojoj ćemo bolje razumjeti takve dramatične brojke, ovisi samo o našoj svijesti, savjesti i našem gospodarenju vodama. A to, prema sadašnjem našem ponašanju, priznat ćete, nema zajamčene dobre izglede.
Primjeri poput odlaganja otpada na krškom tlu govore da tu nekog razuma nema. Još je gore kad taj podatak podkrijepimo činjenicom da je ne tako davne 2000. godine analiza otkrila da je na 77 posto crpilišta u kršu pronađen neki oblik zagađenja. Dsnas je stanje mnogo gore i stalno se pogoršava, a bezumna eksploatacija šljunka i kamena na vodnom području kontinentalne Hrvatske gdje duboke jame šljunčara otvaraju rane u zaštitnim gornjim slojevima tla i otvara izravan put onečišćenju podzemnih vodonosnih slojeva. Zatvaranje sve većeg broja crpilišta ugoženih šljunčarama i nesavjesnim odlaganjem industrijskog otpada te umjetnim gnojivima i pesticidima, vodi nas u trajnu i vrlo skupu nestašicu pitke vode. Pretvaranjem šljunka u beton, u ime profita lakomih pojedinaca, nestaje i naš prirodni filtar za vodu.
Kad govorimo o gospodarenju vodom u Zagrebu i široj okolici ne možemo zatvarati oči pred stalnim pogoršanjem stanja koje već postaje alrmantno. Tu nam je danas na raspolaganju svega 8 vodocrpilišta od kojih su najpoznatija i najveća Mala Mlaka, Petruševec i Strmec. No i tu se, zahvaljujući neodrživim ljudskim aktivnostima, zaoštravaju ozbiljni problemi.
Naprimjer, dva najveća crpilišta, Mala Mlaka i Petruševec, pokazuju ozbiljno onečišćenje nitratima, triklor- i tetrakloretilenima, atrazinom i manganom. Sve to je posljedica intenzivne poljoprivredne proizvodnje, industrije i nekontroliranog širenja stambenih naselja. Mnogi stari gradski bunari, pogotovo na lijevoj, sjevernoj strani Save, presušili su ili su zatvoreni zbog onečišćenja.
Od ukupno 23 bunara zatvoreno ih je krajem devedesetih čak 14. Uzrok tomu je sve niži vodostaj Save koja ih ne može više puniti vodom ali i preizgrađenost (betonizacija) Podsljemenske zone koja sprečava oborinske vode da prodru dublje u zemlju i održe razinu podzemnih voda. Sve to će se pogoršati napredovanjem klimatskih promjena, jakim ljetnim sušama i iznenadnim polavama koje ne mogu nadoknaditi bistre dubinske slojeve. A oni su svake godine sve tanji i mutniji.
Nakon gotovo 50 godina nemara i nebrige, nužna obnova postupno postaje mission impossible. Još je gore što je Zagreb (zajedno s Holdingom) već zadužen za najmanje jedan godišnji gradski budžet, pa je sve teže vjerovati kako se uskoro neće pojaviti neki “dobronamjerni” investitor koji bi u javno-privatnom partnerstvu preuzeo obvezu ulaganja u komunalnu infrastrukturu.
Dakako, pod uvjetom da mu Zagreb i Zagrepčani omoguće koncesiju crpljena vode na, recimo, 30, 50 ili više godina.
Naprimjer, gdje završava superprofit od Jamnice ili Bistre?
Na današnji Dan rijeka i voda želimo upozoriti na loše primjere i katastrofalne posljedice takvog scenarija koji su teško oštetili građane mnogih gradova širom svijeta.
Od Berlina i Bombaja do Brazila i Toskane predatorske multinacionalne kompanije poput Nestle-a, Coca-Cole, RWE-a, Suess-a i sl. vrebaju da neki grad ili država zapadne u dužničke probleme, pa da se na lak i jeftin način domognu njihovih vodnih rezervi s kojima ih potom mogu ucjenjivati dok ne potroše i izvezu svu pitku vodu. Tragičnih primjera ima već na desetke, pa ne treba mnogo mudrosti kako je tzv. tržišno gospodarenje prirodnim resursima svojevrsni zločin protiv građana zemlje u kojoj se potiče i tolerira liberalni kapitalizam u izvedbi razvojnika sa sumnjivim kapitalom.
Dovoljno je kupiti litrenu bocu na benzinskoj pumpi kako biste se uvjerili da je tzv. tržišno gospodarenje cijenom gotovo izjednačilo litru vode s litrom goriva za automobile.
Stoga zahtijevamo od svih institucija uključenih u gospodarenje vodama da shvate ozbiljnost problema i krenu s konkretnim mjerama kako bi zaštitile našu vodu. Dosad smo samo slušali uporno ponavljanje kako tzv. struka, obilno financirana iz proračuna, najbolje razumije probleme u gospodarenju vodama - a stanje je iz godine u godinu sve gore. Riječ je o brojnim dvojbenim odlukama ministarstava i javnih poduzeća kojima bi u uređenoj državi jedina i najvažnija zadaća morao biti javni interes i dobrobit građana.
Jer, kad se mi, zajedno s našom djecom i unucima, uključimo u statistički podatak s početka ovog priopćenja - bit će prekasno.
Vrijeme je za punu odgovornost onih koji, tobože u naše ime, odlučuju o najvećem bogatstvu koje nam je preostalo.
Budimo toga svjesni barem jednog dana u godini i prekinimo šutljivu praksu pasivnog promatranja štetočina na djelu.
Darko Stošić, organizacijski tajnik Zelene liste

Popularity: 2% [?]

  • Share/Bookmark
Ključne riječi: , ,

1 komentar

  1. Volim vas blog, vaš tema je lijepa, kako osmisliti temu?

Upišite komentar