Imotski.net

Čitajući novinske napise o reagiranjima na proboj tunela „Sveti Ilija“ kroz Biokovo, sjetih se anegdote o bunarskom i oceanskom žapcu. Srela se dva spomenuta žapca negdje u bespuću i prigodom upoznavanja i zbližavanja, bunarski će žabac: „Ma ja ti živim u ogromnoj rupi punoj vode, a ti?“ „I ja također, obitavam na velikoj vodi.“ „Pa mora da je taj tvoj ocean i dvostruko veći od bunara?“ „Jest, puno je veći od bunara.“, odgovori oceanski žabac. I tako poslije nekoliko uzastopnih pitanja bunarskog i odgovora oceanskog žapca, bunarski žabac zaključi razgovor tvrdnjom, kako je možda ocean čak deset puta veći od bunara. Za njega je broj deset sinonim za ogromnost i veličinu, ali i misaoni limit kojega njegov intelekt ne može nadići. Bunarčeva svjetkost, odnosno „kozmopolitizam“ teško nadilazi okvire bunara i bliže okolice.
Sa ljudima je počesto kao i sa žapcima iz anegdote. Njihove percepcije, iluzije i prividi sugeriraju pogrešne zaključke, koji onda imaju praktične, većinom negativne konzekvence po njih, ali i one sa kojima komuniciraju. Tako dana 29. siječnja 2010. god. u glasilu „Slobodna Dalmacija“, novinarka Ružica Mikačić objavi tekst pod naslovom „Makarska strahuje od invazije iz Zagvozda“. Komentirajući (ne)raspoloženje uzrokovano probojem tunela koji je spojio Podbiokovlje sa Zabiokovljem, među ostalim je i sljedeće: „S one morske strane tunela, pak, suzdržano komentiraju podatke po kojima bi tunelom dnevno na Makarsku rivijeru trebalo stizati oko 6000 vozila sa po 2.5 osobe, odnosno 135.000 ljudi.
No s obzirom na turističke kapacitete najljepše jadranske rivijere od Brela do Gradca, sa 68.000 registriranih mjesta, spomenuta bi invazija izazvala kaos. Neukusnim smatramo korištenje pojma invazija, jer upućuje na nepoželjnost dolaska onih koji invaziraju, pa možda i pustoš invazanata poput nekakvih skakavaca koji će, eto, opustošiti nečiju ljetinu.
Matematika kojom se služi novinarka Mikačić, odnosno njeni sugovornici, posebna je priča. U silnoj želji za dokazati negativum, do kojega će dovesti tobožnja invazija od cca 6000 automobila puta 2.5 osobe dnevno, dođoše do 135.000, umjesto 15.000 osoba. Želimo vjerovati kako će odgovorne osobe u političkom životu Republike Hrvatske, iznaći najbolje rješenje, odnosno novac za dovršenje objekta „Sveti Ilija“ jer je od obostrane koristi za ljude s obe strane tunela.
Mi u udruzi za prekograničnu suradnju Dalmatinaca i Hercegovaca „DALMAHERC“ sa sjedištem u Imotskome, na naše veliko zadovoljstvo, imamo i gospodarstvenike s obale i otoka čija se razmišljanja ne razlikuju od razmišljanja nas iz Dalmatinske zagore i Hercegovine. I ne samo to. Ugledni ugostitelji: Nikša Ivičević „Bukara“ iz Drvenika, Stanko Marinković iz Bola na Braču, Ivan Buzolić iz Hvara, osim što su članovi naše udruge, javljaju se i u svojstvu predsjednika Udruge obrtnika u svojemu mjestu, ili kao vodeći članovi Ceha ugostitelja i kuhara Splitsko-dalmatinske županije, Republike Hrvatske pa i Europe.
Zajedno se pripremamo za ostvarenje humanitarnog projekta „Most zajedništva – Ston 2010“. Osim što želimo pomoći drevnom hrvatskom gradiću Stonu, stradalome u ratu i potresima, promidžbom njegovih ugostiteljsko-turističkih potencijala, želja nam je također pripomoći razminiranju nekih minskih polja koja ugrožavaju živote, poglavito onih najmlađih.
Spomenuta gospoda, ne samo što u tunelu vide samo ono što spaja i zbližuje nego imaju i afirmativan stav prema integralnom hrvatskom gospodarstvu uopće, i ugostiteljsko-turističkoj djelatnosti, posebno.
Kao i nama s kopna, i njima sa Jadrana je jasno da deviznog utrška od dalmatinskog turizma nema, ukoliko mu ne prethode pretpostavke iz unutrašnjosti, primjerice: namještaj u hotelima iz DIK-a Đurđenovac, meso iz Like, šećer, ulje, brašno, povrće i voće iz Slavonije, radna snaga, prometne usluge diljem Hrvatske i slično.
Zaključno: ceste, mostovi, tuneli, ne mogu biti preuranjeni, oni mogu biti zakašnjeli, jer su uvjetom bez kojega se ne možemo razvijati. Upravni odbor naše udruge želi ukazati na bezrazložnost straha u kojem su velike oči i apelirati na potrebe čvršćih spona, od proizvođača u neposrednoj proizvodnji do krajnjih izvoznih eksponenata. Jedino na takav način možemo izvoziti, inače ćemo, a to je nažalost do sada bio čest slučaj, ono što je uvezeno za skupe novce, sutra jeftino „izvoziti“.
Srećko Župić, prof., glasnogovornik udruge Dalmaherc
Izvor: dalmaherc.com