Imotski.net

Vrljika je krška rijeka, ponornica koja izvire u Prološcu i Glavini Donjoj, iz više izvora od kojih su najveći Opačac i Utopišće. Ukupna dužina njenog toka je 70 kilometara i na tom putu čak pet puta mijenja ime.
Tako je Vrljika pa Matica, nakon toga uvire u ponor Šajnovac u hercegovačkom dijelu polja, ponovno izvire u Peć Mlinima te postaje Tihaljina, Mlada i Trebižat. Vrljika ima i poetičan naziv “hraniteljica života”. Naime, jedina je rijeka s izvorištima pitke vode između Cetine i Neretve. Zbog izolacije od drugih vodotoka u njoj se razvilo više endemičnih vrsta riba. Cijeli ekosustav rijeke iznimno je važan za bioraznolikost kraja i šire, ali i vrlo osjetljiv na vanjske utjecaje. Stoga je dio Vrljike, od izvora do mosta na Perinuši na pola četvorna kilometra, 1971. godine proglašen Posebnim ihtiološkim rezervatom. Ihtiološki je Vrljika vrlo zanimljiva i u europskim razmjerima. Osim riba, pod zaštitom je i cjelokupna flora i fauna rijeke i područja uz nju. No, ta zaštita u praksi nema nikakvo značenje. Pa je pitanje hoće li Vrljika zadržati naziv “hraniteljice”. Ljudi se baš ne odnose prema njoj kako »hraniteljica« zaslužuje čime ugrožavaju vlastiti opstanak.